9 RAZLOGA ZA NEZABORAVAN ODMOR U LJUBUŠKOM

Sam grad Ljubuški se prvi put spominje u 15. stoljeću, a kako je dobio svoje ljupko ime postoje više legendi. Prema jednoj, nazvan je prema vrelu Ljubi pored kojeg je kaže legenda, prema savjetu vile, herceg Stjepan sagradio grad. Druga legenda kaže da je Ljubuški dobio ime po djevojci Libuši iz sela kod Livna, koju je herceg Stjepan isprosio za sina, ali mu se toliko svidjela da je odlučio da je uzme za ženu, a sinu je poručio: Ova je moja, a ti sebi traži.

Kako god, Ljubuški je danas poznat ne samo po prirodnim ljepotama, već i po značajnoj kulturnoj i historijskoj baštini, izvrsnim vinarijama i bogatoj gastronomskoj ponudi.

U nastavku pročitajte 9 razloga zašto biste dio odmora trebali provesti u Ljubuškom, a odlične ponude pronađite na platformi odmoriubih.ba.
Vodopad Kravica
Samo sedam kilometara od Ljubuškog nalazi se prava oaza u kamenu, idealno mjesto za rashladiti se tokom vrelih hercegovačkih ljetnih dana. Između sela Studenci i Zvirići, rijeka Trebižat pada sa visine od 28 metara, stvarajući prekrasni prirodni amfiteatar širok čak 120 metara. Ovaj biser prirode izgradila je voda prolazeći kroz krečnjačke terene i taložeći sedru.

O parkinga do vodopada vode široke stepenice sa rukohvatima, a na vrhu čujete samo huk vode. Kad na prvom vidikovcu za fotografisanje ugledate vodopad, sigurno ćete ostati bez daha.

U ljetnom periodu zbog nižeg vodostaja u bazenu ispod slapa je moguće kupanje, a možete i iznajmiti čamac, kajak ili kanu. Oni željni mirnijeg odmora mogu uživati u nekom od restorana i kafića, koji imaju uređena mjesta za sjedenje na samoj obali, pa će vas rashlađivati ledeni dah vode dok hercegovački čelopek prži.

Vodopad Koćuša
Iako je Koćuša u sjeni Kravice, ljepota ovog vodopada nikog neće ostaviti ravnodušnim. Smješten je u Veljacima, 12 kilometara od Ljubuškog, na rijeci Mlade, koja nizvodno od ovog vodopada mijenja ime u Trebižat. Koćuša je visoka pet, a duga 50 metara, pa stvara impozantnu vodenu kulisu. Dok stojite na obali stvara se dojam da je vodeni zid svuda oko vas jer čujete zaglušujuću buku. Iz unutrašnjosti Koćuše izbija hladan zrak koji se širi dalje prema obali.

U neposrednoj blizini nalaze se mlinovi i stupe za valjanje platna i pranje gunjeva od kojih neki i danas rade. Pored vodopada se nalaze restorani sa odličnom gastro ponudom.

Tvrđava hercega Stjepana
Iznad Ljubuškog, na vrhu Buturovice nalazi se tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega.

Kompleks tvrđave, koja je poznata i pod nazivom Stari grad Ljubuški, sastoji se iz dva dijela. Središnja kula četvrtastog oblika, popularno zvana „Herceguša“, izgrađena je krajem 14. ili početkom 15. stoljeća dok je nepravilni vanjski zid sa kulama nastao u osmanlijskom periodu. Kula je podignuta na čvrstom, krševitom položaju, na 396 metara nadmorske visine.

Unutar zidova se vide krajnji ostaci različitih građevina: stražarnica, hambara, pekare, barutane, a locirane su i 4 čatrnje, od kojih se danas mogu raspoznati tri. Stari grad Ljubuški proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.

Trenutno je tvrđava u fazi restauracije, a sa njenih zidina pruža se nevjerovatan pogled na grad Ljubuški i okolinu.

Zanimljivo je da se u blizini nalazi i jedno od najpopularnijih poletišta za paraglidere na Balkanu, a ukoliko ste ljubitelj ekstremnih sportova, sa lokalnim paragliding klubom moguće je dogovoriti i tandem let.

Muzej Humac
U Ljubuškom se nalazi najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, osnovan 1884. godine. Muzej je smješten u franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu. U njemu se čuva Humačka ploča koja datira iz 11. ili 12. stoljeća, i smatra se najstarijim očuvanim spomenikom pismenosti na području današnje Bosne i Hercegovine. Ova ploča je najvažniji, ali zasigurno ne i jedini razlog zašto biste trebali posjetiti Muzej Humac.

Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i raznim donacijama mještana, broj eksponata se stalno povećavao. Današnja moderna muzejska postavka, osnovana je 2003. godine, a čine je eksponati prikupljeni na širem prostoru Hercegovine. Postavka je podijeljena na prahistorijsku, antičku i srednjovjekovnu. Dio kompleksa čini i prostor lapidarija za izložbu kamenih spomenika koji se nalazi u samostanskom dvorištu.

Na prostoru Ljubuškog kraja pronađeno je 70 rimskih spomenika, od čega je najveći broj nadgrobnih spomenika (stela) koji pripadaju veteranima i vojnicima različitih legija.

Rimski logor Gračine
Antički arheološki lokalitet Gračine nalazi se na ravnom platou iznad lijeve obale Trebižata, na području naselja Humac, dva kilometra jugozapadno od Ljubuškog.

Potiče iz perioda od 1. do 3. stoljeća, a djelomično je istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine. Na lokalitetu su otkopani ostaci rimskoga vojnoga kompleksa.

Tokom iskopavanja pronađeni su brojni ostaci keramike, vrčeva, vaza, novčića, nakita, prstenja, stakla, alata i oružja. Manji dio eksponata nalazi se u Muzeju franjevačkog samostana Sv. Ante, a veći dio iskopina (keramika, staklo, numizmatika) nikad nije bio izložen.

Ovo arheološko područje proglašeno je nacionalnom spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.

Stećci u Ljubuškom
Ljubuški je i prava adresa za ljubitelje stećaka, ima ih čak 214 raspoređenih na sedam nekropola.

Ukrasi na stećcima ljubuškog kraja su motiv štita s mačem, simbol kamenice, ljudske figure s ukrasom, tordirano uže i trake, polumjesec, rozete, vitice trolista, kolo, motiv spirale, scene lova, simbol sokolova i turnir.
Na ovom području bilo je aktivno više klesarskih radionica kao nosilaca različitih utjecaja. Nije ista radionica majstora koji su radili spomenike na nekropoli u Gornjim Studencima i onih koji su radili na nekropoli „Gračine“ u Bijači, Zvirićima i Pržinama. Većina spomenika pripada periodu 14. i 15. stoljeća, a pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, čak u 12. stoljeću.

Nekropola na Bijači uvrštena je 2016. godine na UNESCO Svjetsku listu kulturne baštine, zajedno sa još 21 nekropolom u Bosni i Hercegovini, po tri na područjima Srbije te Crne Gore i dvije na teritoriju Hrvatske.

Vrelo Vrioštice u Vitini
U Vitini, desetak kilometara od Ljubuškog, ispod jedne litice izvire rječica Vrioštica. Ljepotu i čar Vitine opjevao je i pjesnik Rizabeg Kapetanović: “Oj Vitino slavo stara, Koga još ti ne opčara”.

Voda Vrioštice je bistra i vrlo hladna, sa prosječnom temperaturom od 12 stepeni. Uz vrelo, odakle Ljubušaci dobivaju vodu za piće, izgrađeno je akumulacijsko jezerce. Ispod jezera je manji park, koji presijecaju kanali sa čistom tekućom vodom, a preko njih su mostovi za šetnju. Svježe vrelo Vitine ljeti je omiljeno izletište mještana i turista.

Kupališta na Trebižatu
Rijeka Trebižat poznata je po kristalno čistoj vodi i nedirnutim prekrasnim krajolicima kroz koje protiče. Zanimljivo je da ova rijeka od izvora u mjestu Peć-Mlini do mjesta Struge, gdje se ulijeva u Neretvu, ima 3 imena – Tihaljina, Mlade i Trebižat.

Ova ljepota u ljetnim mjesecima na svoje obale privlači kupače i turiste sa svih strana svijeta. Zato i ne čudi što su uz obale Trebižata, od izvora do ušća, uređena brojna kupališta, počevši od Peć-Mlina, Tihaljine, Koćuše, Bilila, Čeveljuše, Žabara, Kravice, Božijaka… Tu je i nekoliko prekrasnih kupališta među njezinim rukavcima u Trebižatskom polju, a ovaj niz završava plažom u Strugama na samom ušću te rijeke u Neretvu.

Gastro i vinska ponuda
Ljubuški je poznat po proizvodnji vina još od 1882. kada je osnovana prva vinarija, koja je danas u sastavu velike Hepok vinarije Ljubuški. Na vinskoj cesti na području ovog hercegovačkom grada možete pronaći odlične porodične vinarije koje nude kušanje vina i lokalnih delicija.

Svaka od njih ima nešto po čemu je prepoznatljiva, pa ako ste ljubitelj vrhunskog vina, onda preporučujemo odmor od nekoliko dana i posjetu vinskim podrumima i vinogradima kao što su Begić u selu Prolog, Keža u selu Studenci, Nuić u mjestu Crnopod, Sušac u Cernom ili Škegro u Radišićima.

Autohtone sorte grožđa za ovu regiju su Žilavka i Blatina, a zastupljen je i Plavac Mali, kao i još neke sorte u manjim zasadima.

Gurmani će u Ljubuškom definitivno doći na svoje jer ovaj grad nudi veliki izbor dobrih restorana poznatih po kulinarskim specijalitetima. Tradicija, uz neosporni kvalitet, je na strani restorana Most i ribljeg restorana Bago, dok je restoran Stella, smješten u modernom hotelu Bigeste u centru grada također lokacija koja bi trebala biti u najužem izboru. Ambijent, čuvena pastrmka na žaru i blizina kupališta privući će vas u restoran Ćeveljuša – Mandića jaz, a nećete pogriješiti ni ako za ručak ili večeru izaberete restoran Prirodni vodeni park Koćuša koji nudi pogled na prekrasni vodopad, kao ni druge konobe u blizini ove prirodne atrakcije.

Na platformi odmoriubih.ba možete pronaći odlične ponude za odmor i zanimljive aktivnosti u Ljubuškom, a ukoliko se odlučite za plaćanje Visa karticom ostvarit ćete uštedu od 15%.
BONUS: Avanturistički Park Peć Mlini

Avanturistički Park Peć Mlini nalazi se na području općine Grude, ali je udaljen svega pola sata vožnje od centra Ljubuškog. Riječ je o avanturističkom i adrenalinskom parku koji je dobio ime po istoimenom zaseoku mjesta Drinovci.

Dio parka je prelijepo područje izvora rijeke Tihaljine, što je, kako smo pomenuli ranije, ime ovog dijela toka Trebižata. Tihaljina izvire iz pećine podno 150 metara visokih crvenkastih vapnenačkih stijena (Cvitanjskih stina) i teče niz manje slapove i brzace, kreirajući predivan ambijent u kojem ćete imati priliku vidjeti i ostatke starih riječnih mlinova.

Park je odličan izbor i za one koji vole aktivan i adrenalinski odmor jer na ovom mjestu mogu iskusiti najduži zipline u Bosni i Hercegovini. Ukupna dužina sajli je jedan kilometar, a prosječna brzina spuštanja 62 km/h.

Via Ferrata pod imenom “Željezni put” u Peć Mlinima jedna je od najzahtjevnijih na ovim prostorima. Inače Via Ferrata je osigurani alpinistički put kroz stijene, a ova u Peć Mlinima se proteže uz Cvitanjske stine visoke oko 150 m, dok je sama staza duga oko 260 metara.

Oni koji žele ostati čvrsto na nogama mogu posjetiti fascinantu Ravlića pećinu koja je bila naseljena od ranog neolitika, pa sve do srednjeg bronzanog doba. U njenoj prvoj prostoriji je uređena osvijetljena pješačka staza za posjetioce. Najvažniji arheološki predmet pronađen u njoj je Pintadera, valjak koji je služio za oslikavanje. Posljednji su u njoj boravili hajduci ovog kraja, u 18. i 19. stoljeću.

Izvor: https://www.bhputovanja.ba/

Foto: https://www.bhputovanja.ba/

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *