VIKEND U BUGACPUSTI – MAĐARSKI VREMEPOLOV U ZAGRLJAJU PEŠČARE

piše: Đorđe Mihajlović

Na oko sat vemena vožnje od graničnog prelaza Kelebija/Tompa, iz Srbije, preko Kiškunhalasa, automobilom se lagodno stiže do ulaska u nacionalni park Kiškunšag, ergele Bugac i čarde Karikaš. S obzirom da sam ovu zanimljivu priču već najavio u svojoj emisiji, u intrvjuu sa Marijom Pap, direktoricom njihove prodaje , koju sam upoznao na Medjunarodnom sajmu turizma u Beogradu, naša očekivanja su bila poprilična, ali sam svoju četvoročlanu ekupu ipak pripremio za pravu ravničarsku avanturu.

Pošumljena pusta ili peščara deluje fantastično. Šume četinara, prvenstveno kleke, divljeg gloga i ostalog rastinja, te nepregledni pašnjaci, potpuno su izmenili krajolik tako da peska vejača gotovo da i nema. Dobrim asfaltnim putem stigli smo do raskršća i najave Bugacpuste za 3 kilometra. Za samo nekoliko minuta ukoračili smo u madjarski vremeplov iz prethodnih stoleća kada su ovde nastala prve naseobine stočara i velika stada. Sve ovo, na jedan poseban način doživećete na ogromnom imanju Bugacpusta koje vodi Zoltan Ladanji Kovač, posvećeni predstavnik madjarske konjičke tradicije i organizator nacionalne trke galopera- Nemzeti Vagta.

Zoltan je potpuno posvećen ovom poslu za koji kaže da je i velika ljubav. U čitavu priču uloženo je mnogo novca, neophodna su stalna održavanja objekata i mnogo je svakodnevnog rada oko stoke. Čarda zahteva obrazovan kadar koji se stara o dobrom utisku gostiju. U čardi možete uživati u tradicionalnim specijslitetima madjarske kuhinje, a probaćete i domaće mesne specijalitete koji se rade od mangulica , a meso autohtonih goveda, ostale stoke i živine je osnovna sirovina za pripremu hrane.

Konjički program koji ovde možete doživeti je poludnevni i domaćini ga izvode četri puta sedmično i to od prvog maja pa sve do kraja oktobra. Skup posmatrača počinje i završava ispred njihove čarde Karikaš, uz piće dobrodošlice. Odavde posle 10 sati kreću zaprege koje voze čikoši (čuvari i dreseri konja) i voze do farme gde ćete moći po vlastitom izboru da se upoznate s izuzetnim konjima, autohtonim sivim govedima ravnice (podolsko goveče), ovcama koje imaju spiralne rogove, svinjama mangulicama, raznom pernatom populacijom… Usput ćete pogledati kako je u prošlosti izgledalo stočarsko domaćinstvo s privremenim torovima i smeštajem za pastire, a tu je u blizini i Pastirski muzej.

Uz kaficu ili neko osvežavajuće piće sačekaćete podne kada s razglasa krene muzika s najavom programa. U gledalištu uzbudjenje raste kada se uz pratnju čikoša i pucanje njihovih bičeva pojavi stado podolaca koje se kreće kao po taktu. Zatim sledi spektakularna konjička predstava koja vas nijednog trenutka neće ostaviti ravnodušnim. Čikoši neverovatnom lakoćom i znanjem s konjima izvode prave bravure. Po komandi konji poležu na bok, čikoši potom sede na njima da bi na pucanj biča za trenutak već bili na njihovim ledjima. Sledi i tačka u kojoj konji sede na zadnjim nogama, rušenje čunjeva bičem u punom galopu, a posebna atrakcija je upravljanje petorkom u galopu, pri čemu čikoš stoji na ledjima dva konja u drugom redu. Uz zanimljivu animaciju publike, vreme predvidjeno za program proleti kao tren, a onda sledi povratak do čarde i raskošan ručak uz aperitiv i piće nakon obeda. Kompletan ovaj program košta oko 45 evra po osobi.

Po rečima Marije Pap, menadžerke prodaje, konjička predstava se izvodi četiri puta nedeljno (četvrtak-nedelja) I to od početka maja pa do kraja oktobra. Za organizovane grupe mogući su posebni dogovori I aranžmani, a sve češće organizuju i kompanijske tim bildinge i razne private proslave.

Za one koji bi da ovde provedu nekoliko dana, imamo i smeštajne kapacitete za tridesetak osoba u starim kućama od naboja (blato i pleva) pokrivenim debelim slojem trske, ali s izuzetno komfornim sobama prilagodjenim zahtevu savremenog gosta. Kuće se nalaze na oko 200 metara od čarde, a obroke služimo u restoranu, kaže Marija.

Ukoliko se odlučite za višednevni boravak, Bugac ima poseban aranžman s obližnjom banjom “ Jona termal” u kojoj ćete uživati u obilju termomineralne vode i raznim sadržajima, od zatvorenih bazena temperature od 28 do 38 stepeni celzijusa, kao i otvorenim bazenom na koji isplivavate iz unutrašnjeg . Tu je još nekoliko bazena na otvorenom i tobogana, a na raspoalaganju su vam i razne saune. Sve ovo smešteno je u prekrasnim parkovskim površinama uz bogatu ugostiteljsku ponudu. Banja je tik uz varošicu Kiškunmajsa koja je od Bugaca udaljena nešto više od 20 kilometara.

Ako želite da veče ili popodne provedete u opuštenoj gradskoj šetnji preporučujemo vam da skoknete do Kečkemeta. U šetačkoj zoni, oduševiće vas secesijski stil arhitekture koji je ovde izuzetno rasprostranjen. Tu su velelepne, crkve različitih konfesija, muzeja stradalih Jevreja u Drugom svetskom ratu… Ovaj, osmi grad po veličini u Madjarskoj je od Bugaca je udaljen oko 30 kilometara.
Da se za trenutak ipak vratimo na početak ove nevelike priče, ali sjajne madjarske avanture. Tri dana su bukvalno proletela, jer je i sadržaja bilo mnogo i zato i vama preporučujemo ovaj doživljaj uz punu odgovornost iskusnih putoljubaca.